Bez ikakve dvojbe, u kolektivnoj memoriji jugoslovenskog radničkog i antifašističkog pokreta Husinska buna zauzima počasno mjesto.  To je bila buna protiv frapantne socijalne nepravde u tek uspostavljenoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. To je bila buna protiv državno-policijskog nasilja, protiv političke elite koja je represijom nastojala ugušiti sve oblike radničkog organizovanja, a koja je netom osnovanu Komunističku partiju zabranila jer se uplašila radničke klase okupljene u revolucionarnu organizaciju. rudara  za vrijeme NOB-a ovjekovječeni su u pjesmi «Konjuh planinom». Husinska buna i husinski rudari su, dakle, ostavili tragove u borbi za radnička prava kao i u antifašističkoj borbi. Stoga je više nego prikladno da tuzlanski ured Rosa-Luxemburg-Stiftung-a svoju istraživačko-aktivističku seriju publikacija Buna  započne upravo Husinskom bunom – ne toliko zbog historijskog prisjećanja na događaj koliko zbog pokušaja da se sagledaju tadašnje prakse solidarnog organizovanja, a s ciljem aktualizacije i primjene u današnjem vremenu.