Publikacija o reproduktivnoj pravdi je prvi, možda mali, ali važan korak ka promatranju problematike reproduktivnih prava u kontekstu socijalnih i inih prava. Posljednjih nekoliko godina svjedočimo sve većem javnom interesu za pitanje ljudskih prava i prava žena koja su u javni, ali i znanstveni diskurs, ponajviše unijele negativne političke i društvene tendencije urušavanja te ograničavanja spomenutih prava. Za hrvatski su kontekst, kao uostalom i kontekst većine zemalja u našem kulturološkom krugu, karakteristični rast i bujanje neokonzervativnog klerikalnog pokreta čija je agenda, iako pisana «sitnim slovima», jedino i isključivo orijentirana na smanjivanje prava manjinskih skupina i žena.
Osim teme zaštite prava žena u porodu, autorice su, svaka iz svog rakursa, analizirale i druge sfere koje ulaze u područje reproduktivne pravde kao što su rodno osjetljivo budžetiranje, feministička intervencija u socijalnoj politici, medicinski potpomognuta oplodnja, pravo na priziv savjesti, politizacija ženskog tijela totalitarističkim tendencijama nacionalnih konzervativnih organizacija te disciplinski režimi u romanu Sluškinjina priča kao distopijska alternativa. Kao pripadnice civilnog sektora, sveučilišne profesorice i aktivistkinje, svaka je autorica vlastitu ekspertizu predstavila povezujući je s trenutnim stanjem u državi i društvu te primjerima iz prakse. Kroz ovu publikaciju, obrađivana je problematika iznjedrila jedan zajednički zaključak, a to je da dokle god žene i muškarci ne mogu planirati svoju obitelj na temelju želja, primanja, mogućnosti, socijalnih i zdravstvenih usluga demografski će pad biti primjetan i neizbježan, dok je svaka druga politika demografske obnove, pogotovo ona koja se temelji na prisili, promašena i neuspješna te kobna po ženske živote i njihovo reproduktivno zdravlje.