U Aktivističkoj estetici Igor Štiks analizira performanse, predstave, simbole, filmove, tekstove, murale, instalacije, javna okupljanja i akcije vezane uz ideale i borbe nove postjugoslovenske levice. Specifičnost postjugoslovenske i postsocijalističke aktivističke estetike se ne može razumeti bez odnosa prošlih otpora i sadašnjih pobuna, kao ni bez, ovom regionu, karakteristične estetike poraza socijalističkog sistema i same zajedničke države. Kolektivni činovi, okupljanja, protesti, okupacije i plenumi donose estetiku emancipacije kroz nove društvene koreografije koje dovode u pitanje socioekonomske, političke i lične odnose.O autoru: Igor Štiks (Sarajevo, 1977.), pisac je i politički teoretičar, predavač na Fakultetu za medije i komunikacije u Beogradu i znanstveni suradnik Filozofskog fakulteta u Ljubljani. Doktorirao je 2009. godine na pariškom Institutu političkih studija (Sciences Po) i Sveučilištu Northwestern (SAD). Predavao je na sveučilištima u Edinburghu, Grazu, Ljubljani, Sarajevu i Beogradu u oblastima političkih znanosti, kulturnih i umjetničkih studija, kao i studija Jugoistočne Evrope.Nations and Citizens in Yugoslavia and the Post-Yugoslav States: One Hundred Years of Citizenship (Bloomsbury, 2015.) je pod naslovom Državljanin, građanin, stranac, neprijatelj: jedna povijest Jugoslavije i postjugoslavenskih država objavila zagrebačka Fraktura (2016.). Sa Srećkom Horvatom je napisao knjigu Pravo na pobunu (Fraktura, 2010.), a s Krunoslavom Stojakovićem The New Balkan Left: Struggles, Successes, Failures (Rosa Luxemburg Stiftung SEE, 2021.). S Horvatom je uredio i zbornik Dobro došli u pustinju postsocijalizma (englesko izdanje Verso, 2015.; Fraktura, 2015.), a s Jo Shaw zbornike Citizenship after Yugoslavia (Routledge, 2012.) i Citizenship Rights (Ashgate, 2013.). Autor je romana Dvorac u Romagni (nagrada Slavić za najbolju prvu knjigu, 2000.) i Elijahova stolica (2006.; nagrade Gjalski i Kiklop za najbolji roman u Hrvatskoj) koji su do danas prevedeni na 15 jezika, kao i romana Rezalište (2017.) i W (2019.). Predstava Elijahova stolica , u režiji Borisa Liješevića, osvojila je Grand Prix BITEF-a 2011., a njegove su drame Brašno u venama (2016.) i Zrenjanin (2017.), također u Liješevićevoj režiji, dobile nekoliko regionalnih nagrada za najbolji tekst. Objavio je i zbirku poezije Povijest poplave (2008.). Za svoj književni, intelektualni i javni rad dobio je francusko odlikovanje Chevalier des Arts et des Lettres .
