"A politike je nekada ovdje bilo. Pa čak i društvenog pokušaja da se ona dijalektički nadiđe, u razotuđenoj ljudskoj praksi, politički svjesnim uvlačenjem masa u tu sada opet tako otuđenu sferu moći. O tome govori francuska ekonomistica i komunistička aktivistica Catherine Samary, odgovarajući na pitanja slovenskog filozofa Gala Kirna o jugoslavenskom samoupravljanju između kapitalizma i socijalizma. Odbacujući danas popularan vulgarni stav kako su povijesni socijalizmi, a posebno naš, bili samo vrsta rubnog državnog kapitalizma, ona podsjeća kako su sve revolucije prethodnog stoljeća imale veze sa socijalističkim projektom, te se mogu smatrati postkapitalističkim ili čak antikapitalističkim društvima. Prava tranzicija, dok je postojala, nije se shvaćala kao siguran smjer prema socijalističkom cilju, već kao realna povijesna borba snaga, nikada još u potpunosti socijalistička, s mogućim regresijama, kako se i događala, ali i sa jasnom voljom da se nadiđe kapital-odnos u privredi i svim drugim sferama društva. Podsjeća na postojanje društvenog vlasništva u nas, tog vlasništva koje već pokušava samo sebe nadići, i protivi se kako državnom, tako i grupnom vlasništvu na razini tvornica. I baš to moralo se uništiti, a proces je počeo još 80-ih u Jugoslaviji (svoju knjigu o napadu na samoupravljanje Le marche contre l'autogestion objavila je još 1988. g.), da bi proces privatizacije 90-ih bio moguć. Morala se provesti etatizacija politike i to je, a ne kolektivistička paradigma, pozadina “staljinističkog“, no u svari korporativnog dodatka, a ne preostatka, u uvođenju liberalnog kapitalizma. Bila je i ostala nužna etatizacija prava vlasništva (od svake republičke vlasti) i “masovno dioničarstvo“ (kao lihvarska ovrha nad masama), da se sakrije pravo uništenje samoupravljanja kao društvenog prava."
Odlomak iz uvodnika Srećka Puliga
