Rosa Luxemburg jedna je od ikona socijalističkoga pokreta. I jedna od malobrojnih žena, možda i jedina čija je središnja uloga u njemu neosporiva. Kao briljantna autorica i razborita teoretičarka, kao nadahnjujuća govornica i angažirana političarka, kao lirska kroničarka i borbena drugarica i danas ostavlja snažan dojam. Ona zastupa stav u kojem odlučnost u političkoj borbi te «širokogrudna čovječnost» tvore cjelinu.

Po Rosi Luxemburg nije nazvana samo zaklada nego je i kumovala ovome časopisu. Jedinstvo teorie i prakse, analize i promjene, strategie i radikalnoga djelovanja koje je živjela predstavlja perspektivu LuXemburg te razvoj lijevoga projekta čijim se dijelom i debatnim organom časopis smatra. Sto godina nakon njezinoga ubojstva ne postoji gotovo nitko tko ne zna tko je bila Rosa Luxemburg – mnogi znaju njezine krilatice. Bavljenje njezinim djelom je pak i u lijevim kontekstima često površno, rijetki su čitalački seminari u kojima se temeljito recipira. Neke od njezinih izjava poput one o «slobodi onih koji misle drugačije» ušle su u politički «mainstream», otuđene su te reinterpretirane u antisocijalističke parole.

U ovome jubilarnom izdanju želimo misao i djelovanje Rose Luxemburg učiniti živim za danas. Što time možemo dobiti za aktualne izazove te za odnos prema desnoj prijetnji, dubokoj krizi onoga političkog te enormnoj slabosti ljevice?

Kako je Luxemburg promišljala odnos partije i pokreta? Kako je gledala na internacionalizam? Je li bila feministkinja – ili kako se mi kao lijevi feministi/ce možemo referirati na nju? U političkim tričarijama kao i u važnim borbama mnogi se iscrpljuju i danas – kojim je držanjem Luxemburg savladala te izazove? Kako se ophodila spram proturječja između reforme i revolucije? I što možemo od nje naučiti o sveodlučujućem pitanju organizacije? U svome čvrstom uvjerenju da ovo društvo može i mora biti drugačije, ona nam je uzor – u svojoj vjeri u budućnost radikalne emancipacije, pa i unatoč političkim porazima: Bila sam, jesam i bit ću!