"Počevši od 2008. godine svetsko tržište je pogođeno ekonomskim potresom, neobičnim po svom obimu, dubini i trajanju. Iako je recesija imala neujednačen uticaj, nijedan kutak globalne ekonomije nije ostao netaknut. Kao i prilikom drugih velikih prekretnica u istoriji kapitalizma, došlo je do pokretanja moćnih sila u cilju restrukturiranja države i ekonomije. Vlade koje pripadaju različitim stranama političkog spektra su padale kao domine.

Ipak, kriza i mere štednje doveli su do obnavljanja kritike neoliberalizma, pa čak i samog kapitalizma, i time otvorile nove prostore za formiranje političke opozicije. Međutim, obnavljanje interesa za ova pitanja samo po sebi nije dovoljno kako bi se jasno procenili predloženi ekonomski programi – od kejnzijanske reflacione politike do socijalističkih tranzicionih reformi.

Samo konzistentna politika suprotstavljanja daljim rezovima može otvoriti prostor za nove i šire borbe, dok debatovanje o ekonomskim alternativama, u ovom trenutku, može biti važno kako bi levica uspela da se ponovo uspostavi kao društvena sila sposobna da ponudi organizacione i programske osnove za formiranje antikapitalističkog opozicionog bloka. Ovo je važno kako bi se u prvi plan istakao zahtev za sprovođenje strukturnih reformi koje mogu da otvore prostor unutar države za borbe oko same definicije demokratije i potreba, i time ukažu na put kojim treba poći kako bi se, ne samo sputala, već potencijalno i prevazišla kapitalistička moć."

Gregory Albo