Za vrijeme postojanja SFRJ nikada nije napisana sveobuhvatna historija AFŽ-a Jugoslavije, čija masovnost za nas danas predstavlja nedostižnu tlapnju, sablast koja nas iz prošlosti gura u budućnost borbe, pa se ona uveliko utopila u historiju NOB-a, historiju žena tout court i u figuru partizanke. AFŽ je tako umro dva puta. Prvi puta disolucijom 1953. godine, a potom i u službenom sjećanju na prošlost, gdje je ostao kao sablasni trag ili prisutnost odsutnosti (Derrida), ustuknuvši pred novim narativom SFRJ, iz kojeg je isključen čak i Narodnooslobodilački pokret.
 
Svako je historijsko i znanstveno istraživanje historijski i politički određeno: ono se vodi logikom pitanja i odgovora, teorijskih problema i pitanja koja iz njih slijede. Ovaj se zbornik naslanja na studije o radu i djelovanju AFŽ-a i žena u Jugoslaviji uopće – Lydije Sklevicky, Svetlane Slapšak, Renate Jambrešić-Kirin, Gordane Stojaković, Ivane Pantelić – i nastoji pokrenuti novu diskusiju i održati ovo važno naslijeđe živim. Reaproprijacija ovog naslijeđa bitan je korak u naoružavanju novog oslobodilačkog pokreta u borbi protiv patrijarhalne, fašističke i kapitalističke tiranije.